PAPRENA METVICA
Mentha pulegiumMetvica raste u velikim kolicinama pored rijeka,potoka i u vrtovina.Prepoznaje se po ljubicastim cvijetovima i prijatnom mirisu.Moze da naraste od 30 do 80 cm.Paprena metvica nastala je krizanjem dvije vrste vodene metvice (Mentha aquatica L.) i cupave metvice (Mentha spicata L.).Cvijeta od druge polovine ljeta do duboke jeseni.Sadnja metvice se vrsi u proljece ili u jesen.Berba metvice se obavlja prije cvijetanja.
Berba se mora obaviti po lijepom i suncanom vremenu,a susi se u hladu kod prirodne topline,jer bi kod vise temperature izgubila etericna ulja i time postala bezvrijedna.
Druga imena metvice su nana,menta,pitoma nana,pitoma metvica...
Paprena metvica u narodnoj medicini je jako omiljena za lijecenje organa za disanje,varenje,kod gripoznih oboljenja.Prema tome mozemo reci da metvica ima visestruka djelovanje i to kao:analgetik,anastetik,antiseptik,aromatik,stimulator,tonik itd.
Etericno ulje metvice koristi se za vanjsku i unutarnju upotrebu.Vanjskom upotrebom ulja trljanjem uklanjamo glavobolju i stres.Dok unutarnjom upotrebom otklanjamo grceve,nadutost, vjetrove,smiruje nervozne pojave kao sto su nervozno lupanje srca...
Caj od metvice koristimo radi olaksavanja simptoma kod prehlade.Dvije do tri cajne zlice listova mente ili suhe mente prelijemo vrucom vodom i ostavimo 5-10 min pokriveno.Caj pijemo izmedu obroka.
MAJCINA DUSICA
Thymus serpyllum L.
Majcina dusica raste na suncanim medama,na kamenjaru,na suhim sumskim rubovima.To je visegodisnja zeljasta biljka visoka od 20-30 cm.Stabljika joj je tanka,razgranata,cvijetovi su roze do lila boje.Vrlo je jakog i ugodnog mirisa i taj miris odbija biljne usi ,pa se zato sadi u blizini ruza ili drugog cvijeca koje je osjetljivo na biljne usi.Treba je brati jako pazljivo,ne smije se cupati jer se time biljka unistava ,najbolje je odsijecati makazama.Jedino u listovima i u cvijetu se nalaze lijekoviti sastojci.Kada se osusi biljka mora sacuvati prirodnu boju.
Drugi nazivi za majcinu dusicu su: bakina dusica,divlji bosiljak,tamjanika,bukovica,vrisak,vreskovina.
Majcina dusica je mnogo koristena i u narodnoj i u naucnoj medicini.Povoljno djeluje na organe za disanje i varenje.Ima antisepticko dejstvo ,sprecava razvoj patogenih klica.
Majcina dusica sadrzi etericna ulja,gorke tvari,tanin,timol i flavone.Etarsko ulje je dobra zastita od zaraznih bolesti.Majcina dusica se,takoder,daje protiv djecijih glista.
U domacinstvima je omiljena kao caj,zbog lijekovitosti i prijatnog mirisa.Veoma je vazno znati pravilno pripremiti caj.
Caj nikada ne kuhati u otvorenom sudu,zato sto majcina dusica sadrzi lahko isparljive ljekovite sastojke i kuhanjem u otvorenoj posudi oni ispare,i takav caj nema ljekovitih svojstava.Uzeti jednu supenu kasiku majcine dusice i preliti sa 2 dcl kljucave vode,poklopiti i pustiti da stoji oko pola sata,zatim ocijediti i zasladiti medom.Piti 3-4 puta dnevno.
KAMILICA
(Mutricaria chamomilla L)
Kamilica je jedna od najljekovitih biljaka.Mozemo je naci kraj puteva i na poljima,na zapustenom i neplodnom zemljistu.
Kamilica je jednogodisnja biljka.Prepoznajemo je po oivicenim bijelim jezicastim cvijeticima,a u sredini cvast je zuta,stabljika brazdasta,a listovi sitno rascjepljeni.Moze da izraste do 40 cm.Cvijeta od aprila do augusta.
Hemijski sastav:etarsko ulje,smola,gorke materije,vosak,soli,mast i poznato ulje kamilice u kome je plavicasti azulun.
Koriste se samo cvijetovi biljke:Branje se vrsi samo po lijepom i suncanom vremenu.Susenje se vrsi u hladu u vrlo tankom sloju.
Drugi nazivi za kamilicu su : bijela rada,zablja trava,lijepa kata,ljutic,prstenjak,carev cvijet...
Vec u prvim danima zivota daje se odojcadi za smirivanje grceva u stomaku.Kamilica djeluje antiupalno,antisepticki,kao probavni stimulans,kao blagi analgetik.U cvijetovima biljke postoji nekoliko organskih spojeva koji ublazavaju menstrualne tegobe.Kupke s kamilicom jacaju kosu,daju joj svijetliju boju i sprecavaju njezino opadanje.
ZALFIJA
(Salvia officinalis L.)
Zalfiju nalazimo po vrtovima i bastama, a gaji se zbog svoje ljekovitosti.Zalfija je visegodisnja biljka,sivo-zelene boje.Listovi su prekriveni gustim dlakama.Cvijetovi su okupljeni u klas na vrhovima stabljika i ogranaka,ljubicaste su boje a ponekad i bijele.Korijenje prodire duboko u zemlju.Stablo je visoko do 90 cm.
Zalfija ima svojstven miris i cijela je aromaticna.
Cvijetanje pocinje u maju i traje sve do kraja jula.
Kod zalfije koriste se samo listovi ,koji se beru dok biljka cvijeta.Lisce se susi i cuva na hladnom i suhom mijestu.
Drugi nazivi za zalfiju su : kadulja,kaloper,pitomi pelin,ljekovita kadulja.
Hemijski sastav zalfije je tanin,smola,etarsko ulje,gorke materije.
Zalfija je od davnina poznata po svojoj ljekovitosti.Zalfija jaca organizam ,jer sadrzi gorke materije koje povoljno utjecu na apetit.Takoder ,se koristi protiv zapaljenja grla i ispiranje usta,djeluje antisepticno i jaca sluzokozu. Zalfija djeluje i na ciscenje krvi,lijeci sve upale crijeva,jetre,zuci,mokracnih puteva.
CUVARKUCA
(Sempervivum tectorum L.)
Cuvarkuca raste na zidovima,krovovima,na stijenama.Smatra se da cuvarkuca cuva kucu od groma i bolesti.
Cuvarkuca je visegodisnja biljka, visoka do 30 cm.Listovi su repasti, a pri vrhu crveni,socni,debeli,mesnati.Cvijetici su zvijezdastog oblika svijetlo-crvene boje,a kod nekih podvrsta crveno-ljubicaste ili bijele boje.
Listovi su bez mirisa,sluzastog ukusa ,kiselkasta i nalik na okus trave.Cvijeta u julu i avgustu.
Drugi nazivi za cuvarkucu su: pazikuca,divlje smilje,zednjak.
Hemijski sastav biljke je tanin,sluz,smola,kalcijev malat,masno ulje,mravlja i jabucna kiselina.
U ljekovite svrhe cuvarkuca se koristi iskljucivo svjeza.Koriste se samo listovi ili se upotrebljava sok iscjeden iz cijele svjeze biljke.Sok se upotrebljava kod opekotina,kod uboda insekata,uspjesno otklanja kurije oci,kod bola u uhu.Da bi ste otklonili bol u uhu,potrebno je uzeti nekoliko listova biljke cuvarkuce,prepoloviti i iscjediti dvije do tri kapi soka u bolno uho.Sok unutar listova je prava riznica zdravlja.
Koristi se jos kod cireva zeludca,herpesa,hemoroida i glista.Svijeze iscjeden sok dobar je i u lijecenju zivcane rastrojenosti,padavice,nemirnih snova i straha kod djece.
PERSUN
(Petroselimum hortense Hoffm.-Umbelliferae)
Persun raste kao samonikla biljka u juznoj Evropi.Gaji se mnogo u bastama kao zacinska biljka.
Persun je dvogodisnja biljka prijatnog mirisa,aromaticna.Korijen je vretenast ugodna okusa.Stablo izraste tek druge godine i na njemu su naspravno rasporedene grane.Na vrhu je stitasta cvast,zeleno zute boje,cvijetovi su dvopolni.
Vrijeme cvijetanja je od maja do juna,a vrijeme sazrijevanja plodova je avgust,septembar.
Drugi nazivi za persun su : persin,petrusin,ak,zeleni ak,majdonos...
Hemijski sastav persuna su: voda,azotne materije,secer,mast,celuloza,glikozid apihgenik,sluz,apnin,etarsko ulje u kome ima apiola.
Korijen i plodovi persuna su dobar diuretik. List persuna pojacava apetit i poboljsava varenje.Dok ulje otklanja smetnje kao sto su grcevi,groznica.Kod mokrenja krvi moze se upotrijebiti samo pod nadzorom ljekara.
Vazno je napomeniti ,da se persun uzima u odredenim kolicinama i da ne postoje upalni procesi bubrega.
LIPA
(Tilia europaea L.)
Lipa pretezno raste pojedinacno po planinama ,a ljudi je cesto sade i uz puteve.
Lipa je drvo visoko od 20-30 metara.Ima lijepu razgranatu krosnju,a listovi su nepravilnog oblika , nazubljeni,a s lica dlakavi.Cvijetovi su u cvasti zvanoj gonja,veoma je prijatnog mirisa.Plod je orasica.
Lipa voli duboku i plodnu zemlju. Lipa se bere po lijepom i suhom vremenu.Treba je brati cim pocne cvijetati, jer precvjetala lipa nema nikakvu vrijednost.Lijekoviti dio biljke je cvijet,i on se bere kada se otvori i prije nego sto ostari i promijeni boju.Susi se u hladu ,na prozracnom mijestu.Tako osuseni cvijetovi moraju da sacuvaju svoju prirodnu boju i prijatan miris.
Drugi nazivi za lipu su : lipac,lipolist,zimska lipa...
Hemijski sastav lipe je : glikozid , etarsko ulje , tanin , sluz , guma , vosak , manitol.
Lipov cvijet se upotrebljava najcesce u obliku caja.Lipovi cvijetovi se upotrebljavaju za lijecenje prehlade i bolesti disnih organa.Takoder, regulise znojenje i mokrenje.Koristi se i kod proliva,kao i za zacjeljivanje opekotina i rana.
Ugljen lipovog cvijeta sluzi kao prasak za ciscenje zuba.
ZOVA
(Sambucus nigra L.)
Zova raste na suncanim mjestima,na rubovima suma i u blizini naselja.
Zova je visegodisnja biljka,raste kao grm do 8 metara.Kora na donjem dijelu je smeda,a grane ispunjene bijelom srzi.Cvijetovi su mali,bijele ili zuckasto-bijele boje,jakog i veoma prijatnog mirisa.Plod je tamno ljubicasta bobica.
Cvijetovi se beru u vrijeme cvijetanja,plodovi nakon dozrijevanja,mladi listovi u proljece,a kora od februara do novembra.
Drugi nazivi su: bazag,zoha,zovika,bazga,pazgovina.
Hemijski sastav zove je : gorke materije,tanin,jabucna,vinska i sircetna kiselina,etarsko ulje,smola,saponin,vitamin A,B,B1,B2,C.
Caj od cvijeta zove dobar je kao lijek kod jakih prehlada,gripa,bronhitisa,zapaljenja pluca,kod reumatizma.Takoder je dobar i za apetit i poboljsanje cirkulacije krvi.
SUNCOKRET
(Helianthus annuus L.)
Suncokret se gaji na njivama i u bastama.To je jednogodisnja biljka koja naraste do 2,5 metra.Stablo je snazno,suplje i obraslo dlakom.Uspravno je a na vrhu se nalazi jedna ili vise grupnih glavica-cvijetova.Spoljni dio cvasti cine krupne jezicaste latice koje su jarko zute boje.Cvijetovi su dvopolni,sjemenke duguljaste i crne.Cvast se okrece prema suncu.
Suncokret cvate od juna do septembra,a veliki glavicasti cvatovi razvijaju se pojedinacno na vrhovima stabljike i ogranaka.
Drugi nazivi za suncokret su : suncanik,suncani cvijet,soncogled.
Hemijski sastav suncokreta je : ulje se sastoji od glicerida ,nezasicenih masnih kiselina.
U medicini se suncokret koristi za pripremanje dijetalne hrane,narocito vazne za oboljele od secerne bolesti.
Iz ploda se vadi masno jestivo ulje.Tucane sjemenke se u narodu upotrebljavaju za lijecenje reumatizma.
Zbog korijena i sposobnosti da upija vodu i stetne materije,suncokret se cesto koristi za isusivanje mocvarnog i ciscenje zagadenog zemljista.
Suncokret se u posljednje vrijeme sve vise koristi i kao ukrasna biljka.
MRKVA
(Daucus carota L.)
Mrkva je jednogodisnja ili dvogodisnja biljka.Korijen je vretenast,crveno-zute boje.Stablo je uspravno,razgranato.Listovi su naizmjenicno rasporedeni,sitno perasti.
Miris i okus mrkve je karakteristican,a prema sorti blagi i slatki.
Mrkva se vadi od augusta do sredine oktobra.
Drugi nazivi za mrkvu su : sargarepa,zuta repa,mrkvica,stidak.
Hemijski sastav mrkve je : izuzetno bogata karotinom iz koga nastaje vitamin A secer, vitamin iz grupe B, vitamin H, i vitamin E, pantotenska kiselina, etarsko ulje, pektin, glutalin, lecitin, asparagin, celuloza, sluz, skrob.
U medicini se sok iz korijena mrkve koristi za olaksavanje mokrenja.Lijeci cireve i rane.Dobar je kod katara organa za disanje.Takoder se preporucuje kod malokrvnosti.
Karoten se veoma mnogo vadi iz mrkve i koristi u farmaceutskoj industriji.
MEDVEDE GROZDE
( Arcotostaphylos uva ursi L.)
Medvede grozde raste na suncanim obroncima krecnjackih planina.To je visegodisnja biljka,raste kao zbun do 1 metra visine.
Listovi su kozasti,goli,sitni, debeli,nalik na lopatice.Cvijetovi su zvonasti,bijeli ili ruzicasti, u grozdastoj cvasti.Plod je loptasta crvena bobica.
Ljekoviti dio biljke je list,i bere se od maja do jula.List bran u proljece je najljekoviti,jer tada ima najvise arbutozida.Listovi su nagorkog i neprijatnog ukusa,bez mirisa.
Drugi nazivi za medvede grozde su : medvede uho , planika , vucja jabuka.
Hemijski sastav biljke je : tanin , fenolni glikozid , arbutin , urson , galna kiselina.
U medicini medvede grozde se koristi kao sredstvo protiv krvarenj i dijareje,olaksava izlucivanje mokrace i dezinfikuje mokracne organe. Caj je dobar i protiv proljeva kao i za secernu bolest.
Nema komentara:
Objavi komentar